Njegov otac je Imam Hasan Askeri, a njegova majka Nardžes. Hazreti Mehdi je trenutno odsutan, i to će trajati sve do njegove pojave i ustanka protiv nepravde i diskriminacije.

U svim Božijim vjerama i većini ostalih vjera, nagoviještena je pojava jednog svjetskog reformatora i spasitelja. Pripadnici svih tih vjera smatraju da će se u jednom kriznom vremenu u kojem će svugdje biti raširena nepravda i nemoral, pojaviti veliki spasitelj i svjetski reformator koji će popraviti stanje u svijetu. Prema uvjerenju muslimana, taj svjetski reformator je hazreti Mehdi koji će svijet, kada on bude pun nepravde, ispuniti pravdom. Ibn Ebi-l-Hadid, jedan od učenjaka Ehli sunneta kaže: „Svi islamski mezhebi se u potpunosti slažu da se dunjaluk neće završiti, sve dok se ne pojavi hazreti Mehdi.“

Asbag ibn Nabatih, jedan od drugova Imama Alija ibn Ebi Taliba prenosi: „Jednog dana sam otišao kod Alija ibn Ebi Taliba. Vidio sam ga zamišljenog. Veoma sam se začudio vidjevši ga takvog pa sam rekao: 'Zapovjedniče vjernih! Zar se nešto dogodilo pa si tako zabrinut i toliko zamišljen?' Hazreti Ali odgovori: „Razmišljam o svom potomku koji će doći na svijet nakon mene. On je moj jedanaesti potomak. On je Mehdi iz Ehl-ul-Bejta koji će zemlju ispuniti pravdom nakon što bude puna nepravde, nasilja i propasti. Ali, prije toga će biti odsutan jedno vrijeme za koje će mnogi ljudi skrenuti s Pravog puta.'“

Nema sumnje da je cilj predvodnika koje Bog postavlja da upućuju ljude to da ih dovedu do željenog savršenstva. Međutim, uputa i stizanje do savršenstva dešavaju se onda kada su ljudi spremni okoristiti se njime. Ako ljudi ne budu imali tu spremnost, prisustvo nebeskih vođa među ljudima neće imati velike koristi. Zato je Uzvišeni Bog, radi nastavka upute ljudi, u vrijeme kad oni ne cijene izuzetnu Božiju blagodat, dakle Božijeg vođu i bezgriješnog imama, njega zarad nekog dobra zaklonio iza zastora odsustva. Na taj način, Božija milost se nastavlja spuštati ljudima, a vrata upute ljudi k Bogu su još uvijek otvorena. Imam Ali ibn Ebi Talib o tome kaže:

„Zemlja nije nikada bez Božijeg dokaza koji bi s jasnim znakovima, javno ili tajno ustao radi Boga, kako Božiji dokaz ne bi nestao i kako ne bi nestalo njegovih znakova (kako ne bi nestalo jasnih dokaza za uputu).“ (Mudrost 147, Nehdž-ul-Belaga)

Odsustvo Imama Zemana nije nova tematika. Bog je i prije, zarad određenog dobra, neke prethodne poslanike neko vrijeme držao skrivenima od ljudi. Naprimjer, Kur'an kaže da je hazreti Musa četrdeset dana bio odsutan od sinova Israilovih, sve dok se nije završio taj rok i on se opet vratio među svoj narod. Isto tako, hazreti Junus je, kada je njegov narod nastavio svoje neprijateljstvo i kuđenje poslanika, otišao od njega tako da niko nije znao gdje se nalazi. Međutim, Bog ga je zarad određenog dobra držao živog u utrobi ribe, a zatim ga izbavio i živog i zdravog vratio među narod koji se bio pokajao. Hazreti Isa, također, prema 106. ajetu sure En-Nisa, nije obješen  ni ubijen, nego je i danas, nakon stoljeća živ, ali odsutan i skriven od pogleda. Imam Ali, u objašnjenju toga da je iskušavanje čovječanstva kao Božiji stalni zakon, prisutno u svim vremenima , i da su svi događaju u doba odsustva s tim ciljem, kaže: „Sahibu-z-Zeman će jedno vrijeme biti odsutan, a ljudi u tim okolnostima trebaju biti bogobojazni i držati se vjere i njenih pravila i zakona.“ Zatim je pručio 214. ajet sure „El-Baqara“:

Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: ”Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

Jedno od Božijih trajnih pravila je iskušavanje robova i biranje čestitih i dobrih, tako da je život uvijek pun iskušenja i ispita kako bi se Njegovi robovi odgojili na tom putu, u sjeni vjere i svoje istrajnosti u slijeđenju Božijih naredbi, i kako bi stigli do savršenstva i razvili svoje skrivene potencijale. Prema tome, jedan od načina određivanja snage vjere i količine čovjekove predanosti onome čemu su učili Božiji prijatelji, je njihovo djelovanje u vrijeme odsustva Božijih vođa. Naprimjer, kada je hazreti Musa, Božijom voljom, oko četrdeset dana bio na planini Tur radi razgovora s Bogom, Samirija je prevario većinu ljudi zbog nedostatka vjere i ubjeđenja i oni su napustili Božiju vjeru. Govoreći o tom Božijem pravilu, Imam Ali ibn Ebi Talib u jednoj predaji, nakon ukazivanja na blagosloveno postojanje Imama Mehdija, dodaje: „On će biti skriven od ljudi kako bi se razlučili zalutali od onih koji kroče Pravim putem.“

Vrijeme odsustva Imama Mehdija sadrži veoma opasne devijacije i  probleme u ljudskim shvatanjima i uvjerenjima. U to vrijeme, oni koji nemaju čvrstu vjeru će početi sumnjati, a oni kod kojih vjera bude prodrla u dubine srca će imati veliku Božiju nagradu. Imam Ali je mnogo godina prije rođenja Imama Mehdija ukazao na te njihove negativne posljedice. On je u jednom svom govoru rekao:

„U vrijeme odsustva Imama ljudi će izaći iz okvira šerijatskih zakona i mnogi od njih će misliti da je Božiji dokaz otišao s ovog svijeta i da je imamet završen. Ali, kunem se Bogom, Božiji dokaz će tada biti među ljudima i kročiti njihovim ulicama i pijacama i čuti njihove riječi. On će vidjeti ljude, ali oni njega neće moći vidjeti do vremena koje je Bog odredio.“

Na drugom mjestu, Imam Ali ukazuje na to kako se s Božijim iskušenjem raspoznaju upućeni od zalutalih i beznadežnih: „Tako mi Boga, ja i moja dva sina, (Hasan i Husejn) ćemo biti ubijeni, a Bog će na kraju vremena odabrati čovjeka od mojih potomaka koji će nas osvetiti, i on će jedno vrijeme biti odsutan kako bi ljudi bili iskušani i kako bi se raspoznali zalutali. Neki ljudi će izgubiti nadu da će se on pojaviti i zbog toga će govoriti čak i to da Bogu ne treba Muhammedova porodica, što znači: 'Da na zemlji ima ikog od Muhammedove porodice, dosad je trebao ustati i okončati ove nevolje i nepravde.'“

Na kraju, jedan od važnih razloga odsustva Imama Mehdija i njegovog dugog skrivenog života je priprema ljudskog društva za stizanje do krajnjeg Božijeg cilja. Ta spremnost se odnosi i na povećanje znanja kod ljudi i shvatanje potrebe za pravednim i znanim predvodnikom, pripremanje uslova i odgovarajuće podloge za osnivanje jedne svjetske vladavine, oslobađanje ljudi od nepravde i svjetsko zalaganje za širenje duhovnosti i sigurnosti. Do tada, hazreti Mehdi će ostati odsutan, jer je njegova dužnost  ostvarivanje sveobuhvatnih i svih ciljeva i planova poslanika i Božjih prijatelja, a njegove mjere i reforme zahtijevaju duboko shvatanje i dovoljnu spoznaju kod ljudi. Šejh Tusi, jedan od velikih islamskih mislilaca o tome kaže: „Odsustvo će trajati sve dok ljudi ne pripreme podlogu za njegovu (hazreti Mehdijevu) vlast, jer Bog želi da hazreti Mehdija podrže ljudi, a ne meleki.“