Imao je 28 godina, a knjizi historije islama dodao još jednu zlatnu stranicu. Izražavajući vam žaljenje povodom šehadeta Imama Hasana Askerija, posežemo za biserom iz mora plemenitosti tog dragog Imama i prenosimo neke dijelove iz njegovog životopisa.

Život Imama i Poslanikovog Ehl-ul-Bejta je skup načela o spoznaji i znanju, ali i praksi za odgoj pojedinca i društva. Međutim, ti veliki ljudi su, zbog nepravednih vlada tog vremena i brojih ograničenja, bili u teškim uslovima za širenje islamskog nauka. Ta ograničenja su u vrijeme Imama Dževada, Imama Hadija, a posebno Imama Hasana Askerija dostigla svoj vrhunac. Abbasidi su Imama Hadija i njegovog sina Hasana Askerija koji je tada imao četiri godine primorali da napuste grad svojih djedova, Medinu, i da se odu u Bagdad, središte abbasidskog hilafeta. Nakon pogibije Imama Hadija, Imam Hasan Askeri je prihvatio dužnost imameta i u toku šest godina, u veoma teškim okolnostima, uspio svojim sljedbenicima prenijeti neka svoja uputstva i viđenja o različitim političkim i društvenim oblastima. Uprkos teškoćama i ograničenjima postavljenih od strane abbasidskih vladara, ljubav prema Imamu Hasanu Askeriju među narodom je svakog dana bivala veća. Razlog tome bilo je to što je svjetiljka koju su upalili Poslanik i njegova Porodica sadržavala svjetlo Istine koje se nikada ne gasi.

Period Imam Hasan Askerijevog predvodništva bio je najburniji u abbasidskoj vladavini. Političkim i društvenim nemirima tog doba doprinosile su nedoličnost halifa, razmirice među dvorjanima, nezadovoljstvo naroda i stalni ustanci te širenje krivih vjerovanja. Čelnici su iskorištavali narod i od njihovog imetka sebi gradili impozantne i raskošne palače te nisu obraćali pažnju na siromaštvo i bijedu naroda. Ali, do naroda je doprla vijest o tome da je onaj ko će osloboditi svijet od nepravde sin Imama Hasana Askerija. On je spasitelj čovječanstva čijim će ustankom nestati nepravde na svijetu. Ta vijest je povećala abbasidska ograničenja i mučenja. Stiglo se to te mjere da je Imam Hasan Askeri bio primoran pojavljivati se pred vlasti prema određenom programu u posebnim danima u sedmici. Uprkos tome, i unatoč velikom trudu Abbasida, Božijom voljom, sin Imama Hasana Askerija je došao na svijet. Nakon rođenja hazreti Mehdija, Imamova preporuka bila je to da se društvo pripremi za teške uslove u budućnosti. Imam Hasan Askeri  je u pogodnim prilikama govorio o karakteristikama vremena u kojem neće biti prisutnog Imama i o ulozi njegovog sina Mehdija u budućnosti svijeta. On je naglašavao da će rukom njegovog sina biti uspostavljena pravda na cijelom svijetu.

U vremenu kad je intelekt bila obavila crna sjena, a u vjeri nastale brojne novotarije, Imam Hasan Askeri je jasno i glasno objašnavao ljudima istinitu vjeru. On je žedne za spoznajom pojio Istinom. Imamova objašnjenja u naučnim raspravama su bila toliko prodorna i utjecajna da je arapski filozof Jakub bin Ishak Kindi nakon debate s njim spoznao Istinu i spalio knjigu koju je bio napisao kritikujući neka vjerska načela.

Iako je abbasidska vladavina bila neprijateljski raspoložena prema Imamu Hasanu Askeriju, jedan od vezira u toj vladi po imeni Ahmed ibn Hakan je priznao Imamove vrline i uzvišene osobine i rekao: „Nisam vidio u Sameri nikoga poput Hasana ibn Alija. Nisam vidio nikoga među ljudima poput njega u pogledu otmjenosti, čednosti i poštovanja. On ima tako veliki položaj da ga hvale i prijatelji i neprijatelji.“ Imam je toliko poštovanje i veličinu imao zbog svoje pokornosti Uzvišenom Bogu i njegove vezanosti za Istinu, kao što je i sam rekao: „Nijedan veliki čovjek se nije odmakao od Istine, a da nije ponižen, a nijedan poniženi čovjek se nije primakao Istini, a da nije postao uzvišen i poštovan.“

Ono što je Poslanikovu Porodicu, pa tako i Imama Hasana Askerija, pomagalo na putu podnošenja nedaća i držalo ih ustrajnima u izvršenju naredbi Istine, bila je ljubav i vezanost za Boga i oslanjanje na Njega. Ibadet i ljubav prema Bogu postoje u ljudskoj prirodi.  Ta unutrašnja privlačnost  je u stanju pomoći u buri teškoća. Čestiti ljudi se robujući Bogu oslobađaju od unutrašnjih i vanjskih vezanosti i dostižu visoke vrhove moralne plemenitosti. Poslanik islama (s.a.v.a) i njegova Porodica se nalaze na čelu takvih ljudi. Oni su poniznošću pred beskrajnom Božijom moći dostigli uzvišene duhovne stepene i nimalo se nisu osjećali poraženim pred širkom i nevjerovanjem, materijalnim sjajem i nasilnim vođama. U životopisu Imama Hasana Askerija nalazimo da je on za vrijeme dok je bio u zatvoru, sve vrijeme provodio u ibadetu i sjećanju na Boga tako da je uticao na službenika zaduženog za njegovo mučenje i provociranje. Jedna grupa službenika abbasidskog halife je došla kod čuvara zatvora u kojem je bio Imam Hasan, a koji se zvao Salih ibn Vasif. Rekoše mu: „Budi strog prema Ebu Muhammedu koliko možeš i nikako ga ne ostavljaj na miru! Salih ibn Vasif im odgovori: „Šta da radim? Bio sam postavio dva najgora i najzlobnija službenika za njega, a sada nijedan, zbog posjeta njemu, ne samo da ga ne gleda kao jednog zatvorenika, nego stalno čine ibadet, obavljaju namaz i poste!“ Onda je naredio da pozovu tu dvojicu. Halifini službenici im rekoše: „Teško vama! Šta vam je pa popuštate tom zatvoreniku?!“ Odgovoriše: „Šta da kažemo o osobi koja danju posti, a cijele noći provodi u ibadetu, a i u zoru je budna? On se ne bavi ničim drugim osim ibadetom, molitvom Uzvišenom Gospodaru. Kad nas gleda, njegova veličina i ljepota obuzme cijelo naše biće.“

Imam Hasan Askeri u jednoj predaji ukazuje na stepene onih koji obavljaju namaz: „Kada rob odlazi prema mjestu svog namaza da klanja, Uzvišeni Bog kaže svojim melekima: 'Vidite li mog roba kako se odvojio od svih ljudi i došao k Meni, i nada se Mojoj milosti i ljubavi? Uzimam vas za svjedoke da sam spustio na njega Svoju milost i plemenitost.“ Kada istinski Božiji robovi osjete slast ibadeta i robovanja, i upućivanja dove Gospodaru Svjetova, svoju sreću i pobjedu vide u sedždama punim ljubavi i krajnje poniznosti pred Bogom i vjeruju da je sedžda stanje u kome je rob najbliži Božijem prisustvu. Imam Hasan Askeri je svoje sljedbenike uvijek savjetovao da čine duge sedžde i govorio: „Savjetujem vam da budete bogobojazni u vjeri, trudite se na Božijem putu i činite duge sedžde.“

Budući da su intelektualni i duhovni prodor i riječi Istine Imama Hasana Askerije bili veoma teški za abbasidske vladare, dosjetili su se da smaknu plemenitog Imama. Iz tog razloga Mu'temid, nepravedni abbasidski vladar jeodlučio ubiti Imama kujući zavjeru. Ispunivši svoj naum, otrovao je Imama, a on je nakon nekoliko dana bolesti otputovao k Bogu. Imam Hasanov sluga kaže: „Kada je Imam bio u bolesničkoj postelji, i provodio posljednje trenutke svog života, primijetio je da je nastupilo vrijeme sabah-namaza. 'Želim klanjati!'- reče. Raširili smo njegovu sedžadu u postelji. Imam uze abdest i obavi posljedni sabah-namaz u bolesničkoj postelji, a nekoliko trenutaka kasnije, njegova duša preseli na uzvišeni svijet.“