U nizu ovih vječnih svjetskih epova, sunce ustanka Ašure sjaji u svim proteklim historijskim generacijama i razdobljima. Sljedbenici Imama Husejna, bili oni muslimani, hrišćani, budisti ili ostalih religija, svi ga oni pozitivno opisuju u skladu sa svojim svjetonazorima. To se dešava zbog činjenice što je njegov pokret, ustanak i šehadet postao primjer ljudskih vrijednosti za cijelo čovječanstvo. Među svim njima, pažnja i poštovanje koje hrišćani ukazuju Husejnu ibn Aliju su doista veliki i vrijedni respekta.

 Knjiga ''Otac, Sin i Sveti duh'' čini zbirku popularnih hrišćanskih stihova o Poslanikovom Ehli bejtu. Zbirku je pripremio vjerski znalac Muhamed Reza Zaeri, koji u uvodu knjige piše sljedeće: ''U našim hadisima i rivajetima se kaže – onaj ko ne napiše pjesmu o Ehli bejtu teško će steći Božiju podršku preko Džebraila. Priliku za obrazovanje i istraživanje u odnosima između islama i hrišćanstva na Francuskom univerzitatu u Libanu iskoristio sam za produbljavanje ovih historijskih spoznaja. Na taj način sam shvatio da su nam hrišćanski pjesnici ponudili brojne pjesme o 'ocu ummeta' Aliju a.s. i njegovom sinu hazreti Husejnu. Te umjetničke tvorevine su nesumnjivo ostavile traga na 'sveti duh'.''

Zaeri je kroz svoju knjigu prikazao svojevrsnu ushićenost hrišćanskih pisaca i pjesnika uzvišenim djelima islamskih velikana. U danima rođenja hazreti Ise i vremenu pred obilježavanje svete godišnjice Ašure predstavit ćemo vam dio iz ove značajne riznice...

''Malo je dana u našim životima u kojima se koncentriše i reflektuje cijela historija. Ašura je jedan od tih dana. Ono što ona simboliše ne vezuje se samo za šitsko naslijeđe nego predstavlja cjelokupnu historiju šehadeta i šehida. Zato svaki savjestan čovjek suosjeća i duboko proživljava ašurske emocije. Imam Husejn i odanost njegovih ashaba, njihov ustanak protiv zuluma i nadljudska požrtvovanost, vrijednosti su koje čine univerzalni duh Kerbele. Kerbela je stoga davno nadišla granice vremene i prostora, uzvisujući se na vrhove ljudskih vrijednosti gdje je postala veličanstven primjer, ne samo šitima nego i svim ostalim ljudima. Ona je stalna edukativna inspiracija'', izjavljuje Edmon Razek, hrišćanski spisatelj i istaknuti pravnik, koji je participirao u tri libanske vlade. Njegove riječi nam dokazuju da svetost čina Husejna ibn Alija predstavlja neugasivu vatru sposobnu da gori u srcu svakog čovjeka.

''Ah, vah sarta ber kahremani Husejn!'' - bio je glas Zejnebe koji je odjekivao uporedo sa zvucima junačkog mačevanja. Žalosno i stameno ona se oglašavala pred Jezidovom vladom: ''Ej Jezide, htjeo si u borbi pobijediti one koji su te danas savladali. Koristiš svoje spletke i slijepo ideš naprijed dok ti težina grijeha poput omotanih zmija visi oko vrata.

Kupuješ živote i savjesti, ali znaj da Ehli bejt nema cijenu! Nikad nećeš ugasiti našu vatru istine i porušiti stablo naše porodice jer je sjećanje na nas u srcima svih zaljubljenika vječno! Na Velikom danu protrest ćemo tvoje prijestolje. Nas čekaju dženetski darovi a tebe patnja i živi oganj!''

Ovo su riječi iz jedne poeme Džordža Šakura, libanskog profesora arapske književnosti i historije. On je jedan iz reda hrišćanskih mislilaca koji je izdao nekoliko knjiga o Ehli bejtu. Tokom 2001. godine objavio je djelo ''Huseinov ep'' a 2007. ''Ep Imama Alija''. Šakur vidi društvenu svijest i miroljubivost omladine rezultatom pozitivne esencije iz Husejnove krvi. On u ovoj knjizi uzvikuje: ''Bravo tebi Huseine! U Kerbeli si život poklonio za ep ispisan krvlju o kojem se knjige pišu! Iz mržnje su ti glavu odrubili, a i prijateljima tvojim su glave smaknuli te ih natakli na kolce, kao da su stabla s plodovima.

U njihovoj vatri su gorile žene i djevojke koje su opet vatru gasile svojim suzama.Ali avaj živote, gledaj sada kako potomci mučenika bujaju kao rijeke i traju! Huseine, ti si u svom otporu, ustanku i poruci vječan a tvoja poruka ostaje u našim utrobama.Onog dana kada je Liban bio ugrožen, i kada su ga mrzitelji preuzeli, djeca Huseinovog pokreta svoje živote su nesebično ponudila i postali su heroji revolucije, oslobađajući okupiranu zemlju i izgovarajući njegove riječi.I vrijeme je izgovaralo da pravda više neće biti pogažena.''

Na drugom mestu u knjizi ''Otac, Sin i Sveti duh'' pronalazimo sljedeći odlomak iz Šakurove pjesme:''Husejnov ep je značajniji od toga da ja proljevam suze.  Za ovakav šehadet koji oživljava pravdu treba se radovati i veličati ga! Vatra njegove krvi stvara buru u tijelima i svijesti. Tamo gdje je ubijena pravda, ko god da je ubica, nije ništa do li nevjernik i zlikovac. Krv Huseina šehida je velika i moćna. Ona nije ukaljana nego i dalje svijetli pravdom i istinom.

Šehadet ima ukus koji neće osjetiti niko nego samo velikani što se zakleše da će, ako vide zlo, ustati i suprostaviti mu se. Najiskrenije riječi su one koje se kažu ozbiljno i uporno.

Zar Husejna nije odgojio Poslanik? Zar ga njegov veliki predak nije cijenio i volio više od svih? Zvao bi ga 'vođom mladih' i 'cvijetom u beznađu', čiji je miris, miris dženeta. Ljubio ga je u lice i zube kako bi mu udahnuo od svog života.''

Pols Salameh je naredni pjesnik koji je spjevao prelijepe stihove o Imamu Husejnu. Muhamed Reza Zaeri u svojoj zbirci takođe prenosi njegove stavove i ljubav prema tom hazretu, koji se očituju u ovim riječima: ''Ja sam od djetinjstva bio ljubitelj Kur'ana i islamske historije. Kada god se sjetim šehadeta Alija a.s. i njegovog sina Husejna a.s. u meni se razbukta plamen suosjećanja i mržnje prema zlu.  Možda se neko pobuni pa kaže - zašto se hrišćanin bavi islamskom historijom? Da, ja sam hrišćanin, ali onaj širokih vidika. Ako šiizam znači dobotu Alija, i veličanstvo dobrog i čistog Ehli bejta, i ustanak naspram zla, i suosjećanje pred onim što se desilo Husejnu i sinovima, onda me možete ubrajati među šite. Ako je ovo šiizam, ja sam šit!''

Salameh u vezi sa tragedijom Kerbele navodi:''Toliko sam plakao da mi je jastuk bio natopljen suzama.  I moje pero je plakalo. Husejn je rasplakao mene hrišćanina. Užarile su mi se suze u očima. Ali nikako nije stanje onog ko iz daleka gleda u vatru jednako stanju onome koji gori!''

Slijedi i pjesma koju je Salameh ispjevao o Ašuri i Husejnu:''Šemr je uzviknuo – požurite i ubijte ga!

Zorat ibn Šerik, onaj od najprljavijih ološa, izvadio je mač i udario Husejna po vratu, i tako rasjekao moćnu granu velikog vrta. Husejn pade na zemlju a Šemr potrča da mu otkine glavu. Da su mu se bogdom ruke osušile!

Šemr je odsjekao mubarek glavu Poslanikovog djeteta i ugasio svjetlo tog sjajnog sunca! Skinuli su mu odjeću i izgazili tijelo konjskim kopitama.''

Salameh nastavlja:''Danas arapski svijet treba da spozna i podrži svoje heroje.   Ali ta sposobnost i solidarnost, koja se nalazi u Aliju a.s. ne stanuje u drugim arapskim herojima. Takođe, niko nije hrabriji od Husejna a.s. i niko se nije tako suprotstavio zlu. A zašto ne bi bilo tako kada je Alija odgojio Muhamed s.a.v.s. a Husejn je bit Muhamedove biti!''