Do tada su svi bili zajedno, čak i oni su, koji na početku nisu bili fascinirani izborom Ebu-Bekra, zaboravili svoj stav te su se zalagali za učvršćivanje jedinstvene islamske zajednice.
U to vrijeme sâm hazreti Alija je čvrsto stao protiv pojedinaca, poput Ebu-Sufjana, koji su željeli napraviti razdor među muslimanima u Medini. Razdor među muslimanima počinje tek poslije izbora hazreti Alije za četvrtog halifu i to od "jednog ashaba", odnosno Muavije, koji nije pristao na ovaj izbor, nije se pokoravao, te je opremio veliku vojsku protiv legalno izabranog halife. Tu se formiraju dvije grupe muslimana. Jedna grupa su pristalice hazreti Alije, a druga grupa su pristalice "jednog od ashaba", tj. Muavije sina Ebu-Sufjana.
Stoga, hajde da vidimo koja je od ove dvije grupe odvojena od izvornog islama. Oni koji su bili sa hazreti Alijom, te su dali svoj život braneći halifu, poput Ammara Jasira, ili oni koji su se pobunili protiv halife, te se nisu pokoravali zajedno sa Muavijom, poput Amr ibn Asa.
Zato, ne gledajući ličnost hazreti Alije, a smatrajući ga četvrtim halifom, koji je izabran na legalnim i pravednim izborima, pitamo vas kako možete opravdati Muaviju u sukobu i ratu protiv pravedno izabranog halife? Kako možete opravdati to otimanje vlasti, a one koji takav čin kritikuju smatrati odvojenim od izvornog islama?! Kako možete borbu protiv halife smatrati pravim islamskim postupkom, a otimanje vlasti smatrati legalnim?!
59. ajet sure „En-Nisa“ glasi:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَأُولِي الْأَمْرِ مِنْكُمْ ۖ فَإِنْ تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللَّهِ وَالرَّسُولِ إِنْ كُنْتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ ۚ ذَٰلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلًا

„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“

Da li je hazreti Alija, kao četvrti halifa, bio predstavnik muslimana ili ne?
Da li su ga muslimani, dolaskom iz svih dijelova tadašnjeg islamskog svijeta u Medinu, i davanjem prisege, izabrali za predstavnika ili ne?
Da li je on sâm tražio vlast ili su muslimani našli najkompetentniju osobu za vođenje islamske zajednice?
Da li ste pročitali govor hazreti Alije u kojem opisuje svoj izbor:

„U tome času ništa me ne iznenadi do mnoštvo ljudi koji navališe na mene. Ustremiše se prema meni sa strana svih, poput grive hijene, tako silno da su prignječili Hasana i Husejna i razderali mi oba kraja ogrtača na plećima. Okupili su se oko mene poput stada ovaca i koza.“

Napominjemo da ovakav izbor nije imao ni jedan halifa prije njega. Prvog halifu je izabrala nekolicina ashaba, drugog je imenovao prvi, a trećeg je imenovao Abdurrahman, na preporuku drugog halife.
Zar se dizanje sablje protiv ovakvo izabranog halife ne smatra protivljenjem Božijoj naredbi u navedenom ajetu? A Allah (dž.š.) o protivljenju Božijoj naredbi u Kur'anu kaže:

„A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio - On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja.“ (En-Nisa, 14.)

A u suri „El-Ahzab“ kaže:

„Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.“

Nije valjda da Muaviju smatrate izuzetkom, koji može protiv Kur'ana, zato što je sin Ebu-Sufjana i Hinde, koja je grizla hazreti Hamzinu džigericu?
Ko je Muavija da se petlja u rasvjetljavanje ubistva trećeg halife, dok je tu prisutan i živ izabrani četvrti halifa. No, Muavija je našao lijep izgovor za svoju borbu protiv hazreti Alije, te za uzimanje vlasti. Upravo zato i nije izašao u susret Osmanu za gašenje smutnje, uprkos njegovom zahtjevu, nego je čekao da halifa bude ubijen kako bi on, kasnije, mogao dobiti vlast.
Dobro znate ko je hazreti Alija:

„Ja sam grad znanja i Alija mu je kapija, pa ko želi ulaziti u njega, neka ulazi kroz kapiju.“

„Alija je sa istinom i istina je sa Alijom.“

„Kome sam ja Vjerovjesnik, Alija mu je emir (upravitelj).“

„Alija je za mene kao Harun za Musaâ, samo što poslije mene nema poslanstva.“

Ovo je samo jedan mali dio pohvala Božijeg Poslanika za hazreti Aliju. Hazreti Alija je od djetinjstva živio kod Poslanika i sa hazreti Hatidžom je povjerovao čim je čuo da je Pejgamber dobio Objavu.
Majka njegova je Fatima bint Esad poznata u Mekki po čestitosti. Sinovi njegovi su Hasan i Husejn, prvaci mladića Dženneta. Hazreti Alija je manifestacija pravde, hrabrosti, požrtvovanosti, zuhda i bogobojaznosti. On o sebi kaže:

„Oni ashabi Muhammeda, koji su bili njemu povjerenici, Allah blagoslovio njega i potomke njegove, znaju da nikada nisam odbio pokornost Bogu i Poslaniku Njegovom, Allah blagoslovio njega i potomke njegove, i znaju da sam ga, hrabrošću svojom, kojom me je Allah počastio, podržavao životom svojim u prilikama kad čak i hrabri odstupaju i noge zastaju.“

A Muaviji je majka Hinda, kojoj je hrana bila džigerica hazreti Hamze, a otac mu je Ebu-Sufjan, koji nije vjerovao dok svoj život nije vidio u opasnosti. Sin mu je Jezid, koji je tri godine, na očevu preporuku, vladao poslije njega.
Prve godine svoje vladavine Jezid je na Kerbeli ubio hazreti Husejna te još sedamdeset i dvojicu najboljih tadašnjih ashaba i tabiina. Druge godine je izvršio pokolj u Medini, a treće godine je srušio Bejtullah. On je čovjek koji je, nakon pobjede protiv halife, došao u Kufu i rekao:

„O narode, ja niti se brinem za vaš post niti za vaš namaz. Ja sam želio dobiti vlast nad vama i to sam dobio.“

A hazreti Alija o Muaviji kaže:

„On vara i čini prijestup. Da mi varanje nije mrsko, bio bih čovjek najlukaviji. Ali varanje svako je grijeh. A grijeh svaki je nepokornost i varalica svaka imat će znamen po kojem će se prepoznati na Danu sudnjem.“

Sada, koja grupa je odvojena od izvornog islama? Grupa pod zastavom hazreti Alije ili grupa pod zastavom Muavijinom?